Doris Brajković

Jedina studentica Glazbene akademije u Zagrebu koju je u njezinoj generaciji iznjedrila Karlovačka glazbena škola, ozaljske je gore list. Riječ je talentiranoj i višestruko nagrađivanoj mladoj umjetnici, zaljubljenici u gitaru, Doris Brajković

Doris je dvadesetogodišnjakinja iz Podbrežja. Naoko nježna i samozatajna, ali zapravo je pravi vulkan energije, znanja i upornosti. Pohađa  prvu godinu studija klasične gitare. Na pameti joj je samo usavršavanje i predano prebiranje po žicama gitare koja tako magično zvuči pod njenim prstima.

-Počela sam svirati s devet godina, počinje svoju priču Doris. To znači da mi je ovo sada jedanaesta godina kako predano sviram. Odmah sam krenula u Glazbenu školu na nagovor roditelja. Kod kuće smo, naime, imali gitaru i trebao ju je netko skinuti s police. Rasvirati. Inače se nitko od mojih bližnjih ne bavi glazbom. Gitara koju smo imali je bila glavna motivacija da se krene. Učila sam prvo od profesorice Darinke Drenjančević, potom od profesorice Tene Bunčić, a do fakulteta me  pratio profesor Ambrozije Puškarić, kaže Doris.

Važno je napomenuti kako je ove godina upisna kvota obuhvaćala samo troje studenata i Doris je jedna od njih

-Put kojim idem je dosta težak, ali kad se voli glazba onda nema prepreka. Upornost je najbitnija, objašnjava Doris i dodaje kako dnevno vježba 5 do 6 sati. Uz vježbanje sviranja ide i savladavaje solfegia. Kako bi uopće mogla upisati akademiju, na prijemnom ispitu je morala jednako dobro znati i svirati, ali i baratati s teorijom. Jedno bez drugog, kaže, ne ide.

Za jednu krhku djevojčicu, ni malo nije bilo lako ustrajati jer dok ne očvrsnu jagodine, žice gitare znaju se bolno usjeći u prstiće. No, Doris na to samo odmahuje rukom. Više se ni sjeća toga vremena. Brzo je to prošlo i brzo se naviknula na gitaru, ali i ona na nju.

-Volim svirati pred ljudima. Sviranje pred publikom mi je posebno zadovoljstvo. Kada nešto navježbam i kada nastup ispadne uspješan, nakon puno rada i truda s profesorom, dobar nastup mi je najveća nagrada. Kada sam na natjecanju i kada se pokaže dobar rezultat, onda vidim da se sve isplati, naglašava Doris.

Ova djevojka živi je primjer kako se živi za i kroz umjetnost. Ne zatvara svoje umijeće stidljivo među zidove, već otvoreno s publikom i znalcima dijeli sve naučeno. Istovremeno traga za novim vještinama i nadograđuje svoju virtuoznost.

-Često nastupam po raznim kulturnim događajima u Karlovcu. Dok sam išla u Glazbenu školu u Karlovcu često sam svirala na izložbama. Otkako sam otišla u Zagreb, više radim s profesorom. Ozbiljan rad je preda mnom. Nadam se da ću na ljeto moći napraviti solistički koncert u Ozlju ili u Karlovcu. Zadnji koncert koji sam održala bio je maturalni koncert u Glazbenoj školi Karlovac i bio je dosta uspješan, otkriva Doris.

Na pitanje što joj najviše leži, što najviše sluša i koje autore voli svirati Doris bez razmišljanja odgovara kao joj je Bach najdraži. Romantične stvari su joj posebno drage. No, kako bi bila kompletna umjetnica, vježba sve što joj padne pod ruku. Svaki profesionalac pa tako i Doris zna koliko je važno savladati i ono što im je manje drago kako bi što kvalitetnije izbrusili svoj talent i proširili vidike. Širina je odlika svakog pravog umjetnika, a kod Doris je, očigledno ne manjka.

  • Još kao mala krenula sam pohađati razne seminare. Učila sam od brojnih profesora. Poznati svjetski znalci gitare dolazili su i u Zagreb pa sam od njih učila. Potom sam krenula i na natjecanja pa sam čula i druge dobre gitariste. Na taj način sam sve više ulazila u taj svijet gitare i klasične glazbe. Sve se to jedno s drugim nadopunjavalo i nadograđivalo. Moj profesor sada je Darko Petrinjak. On je definitivno u ovom trenutku moj uzor. Jako sam zadovoljna s njegovim podučavanjem. Novi izazovi su sada preda mnom i tome se jako veselim, poručuje Doris.

A zaredale su se broje nagrade i to sve unazad tri godine. Doris gdje god se pojavila, žestoku konkurenciju ostavila je iza sebe.

-2015. je bilo natjecanje u Zagrebu, zagrebački festival i tu sam osvojila drugu nagradu. Dobila sam dobre kritike od žirija na temelju tog natjecanja. To mi je bila velika motivacija jer sam bila u grupi s dosta starijim natjecateljima od mene. Bio je tu i Porečki festival. Tu sam sam osvojila isto drugu i treću nagradu. Prvu nagradu sam osvojila na Omiš Guitar Festu. U Sajavu sam osvojila drugu nagradu.

Doris je dobila i stipendiju Grada Ozlja kao jedna od nadarenih studenata. No, iznos od 700,00 kuna koliko će joj biti novi mjesečni «dodatak džeparcu» namijenjen je skupljanju sredstava za novu gitaru. Instrument koji sada svira, prerasla je. Sada je vrijeme za dodatna ulaganja.

-Još isprobavam instrumente. Nisam još odlučila koji će je graditelj napraviti. Cifra će biti velika pa moram biti oprezna oko toga. Moja sadašnja gitara vrijedi 3000€, a sada moram naći neku koja mi odgovara, a to će koštati između 4000€ i 6000€. Najvažnija je lakoća sviranja. Odnosno, kada uzmem instrument da se ne mučim i da je to to, objašnajva Doris.

Studij koji trenutno pohađa traje 5 godina. No, ova još nema palna što će nakon diplome. Ono što posebno odušavljava kod Doris njena je želja za učenjem. Njoj nije važna titula, diploma i odlazak u inozemstvo. Kaže da želi ostati u Hrvatskoj, a dok studira želi što više naučiti. Jako puno vježba, neprestano istražuje i konzultira se s profesorom s kojim je oduševljena.

-Kada bih mogla birati kakva će mi biti budućnost, čini mi se zabavno predavati u školama. Htjela bih održavati koncerte. Unatoč svemu, treba ustrajati u onome čime se bavimo. Treba gledati cilj. Ako mislimo da je nešto ispravno, treba uložiti sve da se to ostvari, poruka je to predivne Doris-ozaljske vile s gitarom.